Opis projekta

Tradicijske regije primjer su složenog tipa regije koji polazi od procesa socijalizacije stanovništva na određenom prostoru tijekom dugotrajnog međugeneracijskog procesa prenošenja specifičnih sustava vrijednosti i obrazaca ponašanja svojstvenog određenom prostoru.

Regionalna pripadnost pojedinca odnosi se na doživljaj prostora prema njegovim jedinstvenim elementima koji ujedno postaju distinktivni elementi u odnosu na ostale prostore, posebice susjedne.

U hrvatskom se obrazovnom sustavu tradicijske regije, kao nositelji regionalnog identiteta ne poučavaju zbog nepostojanja jedinstvenog principa regionalizacije, iako oblici subnacionalne identifikacije počivaju upravo na njima. Suvremeni obrazovni sustav nedovoljno ističe lokalne identitete i regionalnu kulturnu raznolikost, što dovodi do slabljenja osjećaja prostorne pripadnosti, osobito među mladima. Nazivi tradicijskih regija kontinuirano se javljaju kako u udžbeničkoj i stručnoj literaturi tako i u javnom diskursu, a u novije se vrijeme procesom komodifikacije tradicijske regije predstavljaju kao turistički proizvodi na globaliziranom, posebice turističkom tržištu.

Pitanje nacionalnog, regionalnog i kulturnog identiteta od iznimne je važnosti u suvremenom hrvatskom društvu i obrazovnom sustavu, posebice u kontekstu globalizacije i europskih integracija. Ovaj projekt je visoko relevantan jer izravno odgovara na potrebu jačanja svijesti o vlastitom identitetu i kulturnoj baštini kod učenika i učitelja, što je prepoznato i u nacionalnim kurikularnim dokumentima. Rezultati će pružiti nužnu znanstvenu podlogu za oblikovanje budućih obrazovnih politika i praksi u ovom području.

Projekt će se odvijati u nekoliko faza. U prvoj fazi naglasak je na analizi zastupljenosti regionalnih identitetskih i baštinskih tema u nacionalnim kurikuluma te analizi načina njihova poučavanja, potencijalima za kreiranje učeničkih istraživačkih radova i školskih projekata. Pristupit će se i interdisciplinarnom istraživanju tradicijskih regija (geografija, povijest, prirodoslovlje) uključujući i terenska istraživanja u odabranim pilot regijama radi uvida u percepciju identiteta. U sljedećoj fazi oblikovati će se teorijski model za izdvajanje i analizu tradicijskih regija (analiza identitetskih elemenata prostorne identifikacije) sintetizirajući geografske, povijesne i prirodoslovne spoznaje. Kreirat će se inovativni, interdisciplinarni obrazovni materijali za osnovne škole kao pomoć u osnaživanju učitelja u povezivanju tvorbenih elemenata identiteta s formalnim obrazovanjem (govor, običaji, baštinu, graditeljstvo, povijest, krajolik, bioraznolikost). Naglasak treba biti na aktivnim metodama učenja, a iskustvo tima u izradi udžbenika i didaktičkih materijala ključno je za ovu fazu. Završni dio projekta uključuje implementaciju i evaluaciju, odnosno razvijeni obrazovni model i materijali će se pilotirati i evaluirati u partnerskim školama u odabranim tradicijskim regijama.

Rezultati ovog projekta prezentirati će se na znanstvenim skupovima i publicirati u znanstvenim časopisima. Kreirani obrazovni materijali temeljeni na teorijskom modelu uključit će se u stručne edukacije većeg broja učitelja, te potom i pilotirati u školama odabranih regija.